Strojarski mehaničar po struci okušao se u poljoprivrednoj proizvodnji. Slavonska je krv proradila, nije mu dala mira, pa je taj rođeni Vinkovčanin, prije pet godina registrirao OPG, iskrčio zapuštenu oranicu u mjestu Žabnjaku kod Vrbovca i posadio grah, češnjak i čili papriku.
Ideja o poljoprivredi je počela skoro "pa u centru Zagreba", točnije na Kvaternikovom trgu, na ispijanju kave u kvartovskom kafiću uz standardni hrvatski poticaj "ma ne isplati se to"...
Mogu reći da me lijenost odvela u veći posao, jer živeći na Bukovačkoj cesti iznad Maksimira, u kući s povećim zemljištem, s vočnjakom i livadom, vrtio sam se u krug, livada = košnja = trošak = ništa. Dosta sam dugo razmišljao što s tim, površina je velika i neiskorištena, a služila je kao livada cca 25 godina ako ne i više te nije bila obrađivana… hm... Kliknulo je ... ***Češnjak***! Svi pričaju da se ne može poštenog hrvatskog češnjaka kupiti, da im je dosta kineskog.
Ideja je tu, ali što dalje? S čim? S kim? Što? Kako?! Tadašnja djevojka Adela (sadašnja supruga), malo me čudno gledala ali je prihvatila ideju! Moj pogled joj je sve rekao. Kako oboje radimo u uredu a dosta svog vremena provodimo u dvorištu, da li u vočnjaku ili u cvijećnjaku, to nas odmara, ispunjava i puni pozitivnom energijom te se praznimo od uredskog stresa… Uglavnom, da ne dužim krenulo je ovako...