Kako je sve počelo...
Strojarski mehaničar po struci okušao se u poljoprivrednoj proizvodnji. Slavonska je krv proradila, nije mu dala mira, pa je taj rođeni Vinkovčanin, prije pet godina registrirao OPG, iskrčio zapuštenu oranicu u mjestu Žabnjaku kod Vrbovca i posadio grah, češnjak i čili papriku.
Ideja o poljoprivredi je počela skoro "pa u centru Zagreba", točnije na Kvaternikovom trgu, na ispijanju kave u kvartovskom kafiću uz standardni hrvatski poticaj "ma ne isplati se to"...
Mogu reći da me lijenost odvela u veći posao, jer živeći na Bukovačkoj cesti iznad Maksimira, u kući s povećim zemljištem, s vočnjakom i livadom, vrtio sam se u krug, livada = košnja = trošak = ništa. Dosta sam dugo razmišljao što s tim, površina je velika i neiskorištena, a služila je kao livada cca 25 godina ako ne i više te nije bila obrađivana… hm... Kliknulo je ... ***Češnjak***! Svi pričaju da se ne može poštenog hrvatskog češnjaka kupiti, da im je dosta kineskog.
Ideja je tu, ali što dalje? S čim? S kim? Što? Kako?! Tadašnja djevojka Adela (sadašnja supruga), malo me čudno gledala ali je prihvatila ideju! Moj pogled joj je sve rekao. Kako oboje radimo u uredu a dosta svog vremena provodimo u dvorištu, da li u vočnjaku ili u cvijećnjaku, to nas odmara, ispunjava i puni pozitivnom energijom te se praznimo od uredskog stresa… Uglavnom, da ne dužim krenulo je ovako.
Prijatelji su jako bitna stvar, kad ih zatrebaš da te poguraju a ne da te gledaju kao luđaka koji u centru grada radi plantažu češnjaka. Što se tiće "Obrada tla" znanja, alata, iskustva, mehanizacije… Nula bodova, ništa nismo imali, čitaj NIŠTA, osim najvažnije stvari a to su želja, htjenje, odluka i podrška bliskih osoba...
Važna odluka: eliminiraj sve što te može omesti na putu ka cilju, pa tako i mrak! Kako radimo do 16h, dan nam je bio prekratak. Obraditi dugogodišnju livadu od cca 2500m2 ručno s štihačom uz dogogodišnje korove je, moram priznati, luda odluka ali je odluka! Posudio sam 2 reflektora od 500w s čim sam produžio vrijeme štihanja od dolaska s posla 16h-17h pa do 23h i to većinom sam, ali jedan dio površine su mi pomogli prijatelji. Vjerujte, trajalo je duuuugo... Sad si možete zamisliti pogled susjeda s balkona… Gledaju "luđaka koji kopa uz reflektore", ali nema predaje i od cilja se ne odustaje!!!
Površina je obrađena! Prve lukovice češnjaka su u zemlji! Svakodnevno se obilazi i brine oko rasta! Što je češnjak bio veći to nam je srce bilo ispunjenije! Napokon smo nešto važno napravili, uzgoji smo hranu, za druge ljude, za njihove obitelji, za roštilje, za pacanje, za guštanje.
Odluka je pala! TO želimo raditi, biti neovisni i samostalni!
Evo gdje smo danas… U međuvremenu smo kupili staro, dosta zapušteno imanje koje dižemo na noge i obnovljamo 50tak km od Zagreba. Tu radimo na nešto više od 50.000 tisuća kvadrata zemlje sa poluprofesionalnim poljoprivrednim alatima. Uzgajamo jesenski češnjak, dvije vrste graha - slavonski zeleni takozvani zelenček i šareni grah, svim poznati trešnjevac i tajlandski čili kao začin… 15 kilometera smo udaljeni od prve veće prometnice, tako da su mirnoća i sklad s prirodom još veći uz lijepe posjetitelje kao što su divlji zečevi, rode, srne, jeleni, divlje svinje…
Mi smo našli svoj raj na zemlji...
